ljubav, vjernost, vjera i pravda

najsladja stvorenja...

E ljudi pozdrav...Ovih dana mi se mute neke cudne stvari po glavi. Razmisljam o tome sta sam propustila u zivotu, sta sam mogla uciniti, gdje sam pogrijesila, sta sam dobro uradila itd...
Nadodje mi nesto, imam neke ne ostavrene ZIVOTNE zelje...Sjetila sam se i toga sta sam zeljela da budem i cime da se bavim...(jos uvijek zelim)
1. zao mi je sto nisam mogla da budem vojnik...to je cool :)
2. zao mi je sto se nisam okusala u glumi...
3. zao mi je sto nisam pokusala biti u modnim ''vodama'', imala sam priliku i propustila je...

Sad da kazem sta zelim...
1. zelim da imam kucnog ljubimca PINGVINA ili MAJMUNA...
Kako su mi te zivotinjice slatke...pingvini...njezni, cisti, mirni a steta sto su tako daleko...A majmunii?? hhehee lopovi stari...oni su mi slatki samo zato sto su malo ''ludi'' i simpaticni su...(ne volim gorile velike nego one malene majmuncice...)
Vidite da su mi zelje neostvarive, da li sam toliki sanjar?! Sad poslije ovog svega sebi moram reci: ''Idem dalje i borim se za ono sto sad imam, da to odrzim u svojim rukama, da budem sretna i da nastavim ovim putem kojim sam krenula i naravno da uspijem u ovome sto sam izabrala za dalji rad u zivotu...'' Valjda su ove moje misli i zelje normalne...SVI MI SANJAMO!!!

ej ljudi ja sam pocetnik ovdje to svi znate.....hehheh hajde tko ce da mi objasni kako da postavim ove fotke??? ne ide ovo ovako ...male ...bezzee...imali dobrovoljac?????

c c c c c

Kameno srce...

Hladna noc. Snijeg. Mjesec. Bjelina svuga. Udara u oci dok hladnoca reze, para i struze lice moje. Uruci mi ruka tvoja. Drzim je cvrsto i sigurno. Nase korake prati tup i grub zvuk snijega kojim hodamo. Zamisljeno lice tvoje prati put kojim idemo i daje mi neki znak, pokazuje mi nesto...Da li nesto treba da cekam? Sta je bilo? A sta ce biti? Stotinu pitanja...
Osjetim kako ti je dlan hladan i tvoj stisak ruke nije tako cvrst i ne mogu osjetiti onu sigurnost i toplotu kao prije. Pogledom pratim samo put kojim idemo, ne dizem glavu. Razmisljam. Gusi me...Nesto...Snazno...Boli...Jako boli...
Digoh glavu, polako, sa strahom! Ne znam ni sama odakle taj strah i zasto??? Samo uspjeh da pogledam ocima u lice tvoje, bez okretanja...Ozbiljno je i zamisljeno. Oci ti sjaje...Ali to nije onaj sjaj koji sam znala prije...Gledam te i mislim...Prolaznici prolaze pored nas, svi su tu a nikog nema. Sama sam. Nisi ni ti tu...Tako blizu si a tako daleko...Gledam te...Tako lijepe oci...Tako lijepo lice...Srce mi tuce, od srece, a u dusi gusi...Nesto...Sretna sam jer imam tebe kraj sebe, imam tvoju ruku, tvoj dodir, tvoje oci...Ali opet me gusi...Sta je bilo? Zasto je tmurno lice tvoje? ?Zbunjeno? Tuzno? Ne znam ni sama kakvo vec...
Ona...Ona je tu...Ta pacenica...Moja drugarica...Polako se dize iz ponora i dubina srece moje i raste raste...Bistra i cista. Iskrena. Bolna. Navire i kvasi lice moje. Sigurno i sad brzo prosu se. Osjetih toplinu njenog traga na licu i nije jedna...Vise ih je...Puno. I previse...Sramim se same sebe. Niko me ne vidi ali me stid...Ne znam zasto?! Pomislih:''Stanite. Ili nemojte...osjecam se bolje, osjecam da je to ono sto trebam. Da mi ubijete strah i razbijete taj grc koji drzim tu...U grudima...Koji steze, gusi...Tecite suze...Tecite...''
Misli lete...Pitanja stotinu. Idemo dalje. Tako. Drzeci se za ruke...Ali to nismo mi...nisi ti...nisam ja!!!

Sta cinite kad vas ubija dosada?? ja se odvalim...ne znam cime uvijek nadjem nesto...sad sam nasla rjesenje....idem se tusirati...to ce biti dugo i ''temeljno'' tusiranje...Pa i uskoro ce mi ljubav doci bio bi red da sam lijepa, cista , mirisna i ...cut cemo se....hehhee pihhhh.... :)
P.S. da li ste vidjeli ikada dosadniji blog?? niste?? pa onda imate sad priliku za to...tjesi me to sto mislim da treba i takvih hhee....

danas se osjecam kao...avion...pihh...ne znam odakle mi pade na pamet avion...al ustvari nisam bas kao avion malo mi se spava, evo stigli su papiri buducnosti /opake/ pocet cemo za ozbiljnoscu i idemo u skolu...kamo srece da je skola!!! Ovo je ozbiljno a to nije za mene.. c c c c...Kako bih zeljela da se sada spremam za srednju skolu u kojoj mi je bilo najbolje...nego sad se bori sa ovim ispitima i datumima...hajd valjda ce biti dobro...Pa kad se samo sjetim da trebam uciti ovdje kao dijete malo hodati...novi ljudi, nova sredina, nove profe, novi semafor i ulice, ma sve novoooo....oooooooo....help!!!

Pocela sam ljudi napokon s ovim...nadam se da ce ici dobro, s obzirom na to da je ovo moj prvi pokusaj, slucajno sam ''naletila'' na sve ovo i svidja mi se...super je...pa da krenem...pihhhh